Velika mi je čast progovoriti na današnjem slavlju mlade mise našeg fra Ivana Šimunca. Kad mi je prije dva mjeseca pristupio s molbom da budem propovijednik, na njegovoj mladoj misi, malo sam zastao, znajući - ljeto je i vrućina, a moje zdravlje je trošno. Ivan je bio uporan. Vi ste me poslali u sjemenište, i moja je želja, a i moga pok. oca, da baš vi propovijedate na mojoj mladoj misi. Sa spomenom oca Svete, pobijedio me. Pristao sam, jer vjerujem da će me danas pozorno slušati i naš Sveto iz rajskih visina.
Dragi fra Ivane, čestitam tebi, tvojoj majci Mirjani, tvojoj braći, tvojoj župi, tvojim odgojiteljima i našoj Provinciji.
Fra Ivane, drago mi je što tvoja mlada misa pada na 15. nedjelju kroz god, kada je Božja riječ tako bremenita svojom porukom, a posebno Evanđelje s prispodobom o sijaču.
Pa oslonit ću se upravo na Božju riječ zadnjih par nedjelja.
Nakon čudesno umnoženog kruha Isus je najavio da će nam dati svoje tijelo za jelo. Mnogi su ga tada ostavili i otišli, govoreći: „Tvrd je ovo govor tko ga može slušati“.
Poslije toga Isus govori o Bogu kao Ocu i o čovjeku kao najvećoj vrednoti. Nije čovjek radi subote i zakona, nego i subota i zakon su radi čovjeka. E, tu je došlo do sukoba s aristokracijom njegova naroda - s mudracima.
Nedjelju nakon toga, Isus ide još i dalje. Zahvaljuje Ocu što njegov program shvatiše najprije maleni: „Slavim te Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“. Isus je s vođama svoga naroda imao toliko okršaja, jer su bili uvjereni da sve znaju, da je u njihovim rukama ključ istine, pravde i pravednosti.
Nije slučajno što je Isus svoje učenike izabrao među neukim i priprostim ribarima. Isus je dobro znao da će moći s Petrom koji je znao reći : „Odlazi od mene Gospodine grešan sam čovjek!“ ali je znao reći: „Gospodine, kamo ćemo od tebe ti jedini imaš riječ života“ i :„ Gospodine, ti sve znaš, znaš i to da te ljubim“. Isus je mogao i s Nikodemom koji je noću tražio smisao života kod Isusa. Isus je mogao i sa Samarijancima i stavljao ih za primjer, jer su imali srca za potrebne. Isus je mogao sa svima onima koji o sebi nisu imali veliko mišljenje, ali s umišljenima nije mogao.
I eto nas na čitanjima današnje nedjelje: Isus je krenuo u osvajanje povijesti s malenima i priprostima, a ta revolucija će se sastojati u promjeni srca. Mudrijaši i umišljeni ostaju po strani jer su dostatni sami sebi.
Prvo čit. slušamo proroka Izaiju koji upućuje riječi utjehe narodu u babilonskome sužanjstvu: Njegova je poruka: Bog neće dopustiti da njegova riječ ostane bez ploda. Kao što zemlja koju natapa kiša ne ostaje bez ploda, tako ni riječ Božjeg obećanja neće ostati bez ploda. I ako nam se nekada čini odviše tvrdo tlo ljudskoga srca, znajmo da na tome poslu nismo sami, upozorava nas sv. Pavao: Duh je onaj koji potpomaže našu nemoć (2. Čit).
Evanđelje: mudračine i umišljeni koji su se pred Isusa postavili kao tvrdo tlo izazivaju Isusa da još jednom progovori o svome poslanju i svome identitetu u prispodobi. Isus uzima sliku sijača: Iziđe sijač sijati: jedno zrno pada na put, drugo u trnje, treće na kamenito... S tom slikom jasno je progovorio tko je On: Ja sam taj koji je od Oca poslan i došao sijati Božje riječi. Nisam došao osuditi nego spasiti. Teren na koji želi posijati Božju riječ je ljudsko srce. Ljudska srca su poput tla, neka su kao kamenito tlo, druga su zarasla brigama ovoga svijeta, treća se brzo oduševe, ali brzo i malakšu.
Isus je izabrao učenike da nastave djelo koje je on započeo - djelo sijača. Na drugome mjestu i u drugoj prispodobi progovorit će da osim sijača po danu ima onih koji siju noću, u tami. Umjesto pšenice, noćni sijači siju kukolj.
Tko su sve sijači danas i kakvih ih ima? Pa sijači su roditelji, odgojitelji, učitelji, profesori, svećenici, pisci, novinari, televizija , radio, režiseri filmova i dr. A siju li svi dobro sjeme? Na žalost, ne. Danas je prava poplava sijača zloga sjemena. Nekada nam se čini da su u naše vrijeme nadvladali sijači zla i da im posao ide bolje za rukom.
Evo me k tebi mladomisniče, fra Ivane. Na tebe je palo oko Galilejskog sijača. Danas izlaziš pred nas raspoložen uzeti kovčeg s Božjom riječi i izići na njivu Gospodnju, gdje te čekaju ljudska srca. Velika je to čast, ali i odgovornost, raditi na njegovoj njivi. Kreni radostan s pjesmom sv. Ivana Pavla II : „ O Bože, zar si pozvao mene? Tvoje usne moje rekoše ime. Svoju lađu sada ostavljam žalu, odsad idem kamo šalješ me ti.“
Fra Ivane, dat ću ti deset savjeta:
1. Budi najprije čovjek
2. Budi dobar čovjek ( kruh)
3. Budi prijatelj Isusov ( Euharistijskoga Krista).
4. Budi mudar i čuvaj se mudračina ( ribar i profesor)
5. Budi prijatelj svima, a posebno malenima
6. Budi čovjek Riječi i od riječi i molitve
7. Budi čovjek milosrđa i praštanja
8. Budi prijatelj tišine i šutnje, svjestan da ćeš nekada najviše govoriti šutnjom (primjer monaha i čudesnog križa)
9. Budi sin Marijin
10. Budi sretan! Sreća je imati prijatelja, a to neka bude narod Božji s kojim ćeš dijeliti dobro i zlo!
Dragi fra Ivane, čestitam tebi, tvojoj majci Mirjani, tvojoj braći, tvojoj župi, tvojim odgojiteljima i našoj Provinciji.
Fra Ivane, drago mi je što tvoja mlada misa pada na 15. nedjelju kroz god, kada je Božja riječ tako bremenita svojom porukom, a posebno Evanđelje s prispodobom o sijaču.
Pa oslonit ću se upravo na Božju riječ zadnjih par nedjelja.
Nakon čudesno umnoženog kruha Isus je najavio da će nam dati svoje tijelo za jelo. Mnogi su ga tada ostavili i otišli, govoreći: „Tvrd je ovo govor tko ga može slušati“.
Poslije toga Isus govori o Bogu kao Ocu i o čovjeku kao najvećoj vrednoti. Nije čovjek radi subote i zakona, nego i subota i zakon su radi čovjeka. E, tu je došlo do sukoba s aristokracijom njegova naroda - s mudracima.
Nedjelju nakon toga, Isus ide još i dalje. Zahvaljuje Ocu što njegov program shvatiše najprije maleni: „Slavim te Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“. Isus je s vođama svoga naroda imao toliko okršaja, jer su bili uvjereni da sve znaju, da je u njihovim rukama ključ istine, pravde i pravednosti.
Nije slučajno što je Isus svoje učenike izabrao među neukim i priprostim ribarima. Isus je dobro znao da će moći s Petrom koji je znao reći : „Odlazi od mene Gospodine grešan sam čovjek!“ ali je znao reći: „Gospodine, kamo ćemo od tebe ti jedini imaš riječ života“ i :„ Gospodine, ti sve znaš, znaš i to da te ljubim“. Isus je mogao i s Nikodemom koji je noću tražio smisao života kod Isusa. Isus je mogao i sa Samarijancima i stavljao ih za primjer, jer su imali srca za potrebne. Isus je mogao sa svima onima koji o sebi nisu imali veliko mišljenje, ali s umišljenima nije mogao.
I eto nas na čitanjima današnje nedjelje: Isus je krenuo u osvajanje povijesti s malenima i priprostima, a ta revolucija će se sastojati u promjeni srca. Mudrijaši i umišljeni ostaju po strani jer su dostatni sami sebi.
Prvo čit. slušamo proroka Izaiju koji upućuje riječi utjehe narodu u babilonskome sužanjstvu: Njegova je poruka: Bog neće dopustiti da njegova riječ ostane bez ploda. Kao što zemlja koju natapa kiša ne ostaje bez ploda, tako ni riječ Božjeg obećanja neće ostati bez ploda. I ako nam se nekada čini odviše tvrdo tlo ljudskoga srca, znajmo da na tome poslu nismo sami, upozorava nas sv. Pavao: Duh je onaj koji potpomaže našu nemoć (2. Čit).
Evanđelje: mudračine i umišljeni koji su se pred Isusa postavili kao tvrdo tlo izazivaju Isusa da još jednom progovori o svome poslanju i svome identitetu u prispodobi. Isus uzima sliku sijača: Iziđe sijač sijati: jedno zrno pada na put, drugo u trnje, treće na kamenito... S tom slikom jasno je progovorio tko je On: Ja sam taj koji je od Oca poslan i došao sijati Božje riječi. Nisam došao osuditi nego spasiti. Teren na koji želi posijati Božju riječ je ljudsko srce. Ljudska srca su poput tla, neka su kao kamenito tlo, druga su zarasla brigama ovoga svijeta, treća se brzo oduševe, ali brzo i malakšu.
Isus je izabrao učenike da nastave djelo koje je on započeo - djelo sijača. Na drugome mjestu i u drugoj prispodobi progovorit će da osim sijača po danu ima onih koji siju noću, u tami. Umjesto pšenice, noćni sijači siju kukolj.
Tko su sve sijači danas i kakvih ih ima? Pa sijači su roditelji, odgojitelji, učitelji, profesori, svećenici, pisci, novinari, televizija , radio, režiseri filmova i dr. A siju li svi dobro sjeme? Na žalost, ne. Danas je prava poplava sijača zloga sjemena. Nekada nam se čini da su u naše vrijeme nadvladali sijači zla i da im posao ide bolje za rukom.
Evo me k tebi mladomisniče, fra Ivane. Na tebe je palo oko Galilejskog sijača. Danas izlaziš pred nas raspoložen uzeti kovčeg s Božjom riječi i izići na njivu Gospodnju, gdje te čekaju ljudska srca. Velika je to čast, ali i odgovornost, raditi na njegovoj njivi. Kreni radostan s pjesmom sv. Ivana Pavla II : „ O Bože, zar si pozvao mene? Tvoje usne moje rekoše ime. Svoju lađu sada ostavljam žalu, odsad idem kamo šalješ me ti.“
Fra Ivane, dat ću ti deset savjeta:
1. Budi najprije čovjek
2. Budi dobar čovjek ( kruh)
3. Budi prijatelj Isusov ( Euharistijskoga Krista).
4. Budi mudar i čuvaj se mudračina ( ribar i profesor)
5. Budi prijatelj svima, a posebno malenima
6. Budi čovjek Riječi i od riječi i molitve
7. Budi čovjek milosrđa i praštanja
8. Budi prijatelj tišine i šutnje, svjestan da ćeš nekada najviše govoriti šutnjom (primjer monaha i čudesnog križa)
9. Budi sin Marijin
10. Budi sretan! Sreća je imati prijatelja, a to neka bude narod Božji s kojim ćeš dijeliti dobro i zlo!
